Izložba skulptura Ivane Radovanović „Istrajavanje”, otvorena je pred brojnim posjetiocima u Modernoj galeriji u Budvi (JU Muzeji i galerije Budve). Izložbu je otvorila Ana Ivanović, istoričarka umjetnosti. Kustos izložbe je Saša Radišić, akademski vajar.
Na početku, publiku je u ime Muzeja i galerija pozdravila Itana Lalović, etnolog i antropolog, koja je posjetioce upoznala sa programom i biografijom umjetnice.
– Poput jezika, umjetničko djelo je lavirint koji nam se naizgled čini čitljiv i razumljiv, i što više posmatramo, naša senzacija se pojačava. Međutim, kada se upitamo da li je dovoljno to što gledamo da bi se izrazili adekvatno o datom djelu, do izražaja dolazi naše mišljenje. Možemo reći da se prirodno dogodilo unutar ciklusa „The Hollow Men” (Šuplji ljudi). Život ovih monumentalnih skulptura načinjenih od zemlje, jute i slame, koje su tokom njihovog nastajanja uvezane s narativom istoimene poeme T.S. Eliota, trajao je do momenta kada je umjetnica riješila da ih spali (Hollow Men – Burning Way) u jednom gotovo svečanom činu doslovno ih otržući od sebe – kazala je Ana Ivanović. Ona je istakla da se činilo da je priča zatvorena ovim gestom.
– Međutim, tu moramo biti na oprezu jer zatvaranje ne znači i zaokruživanje. Ovaj čin značio je iskorak ka novom putu, na koji Ivana kreće mirno i staloženo, jer ono što nju vodi jeste čistota unutarnjeg nagona za stvaranjem, energija koju predano unosi u svoja djela tkajući niti i zašivajući i najmanji šav na novim ljudima. Ovdje se javlja i pitanje: Ko su ti novi ljudi i da li je, uopšte, riječ o ljudima? Ne znamo, ali osjećamo da tijela ovih skulptura nose novu, drugačiju energiju koja se, zapravo, stvorila spaljivanjem „Šupljih ljudi”. Šuplji ljudi su opominjali, ove figure na neki način smiruju. One kao da mirno čekaju da prime slojeve i slojeve značenja koji se u njih upisuju svakim novim posmatranjem i uvijek u drugačijem okruženju, nakon čega nastavljaju svoj put, možda ka novom vaskrsenju. Unutar lavirinta smisla i značenja, čitljivosti i razumljivosti, mogućnosti i nemogućnosti, umjetnica je pronašla novo kretanje. Nekada je to aktivni hod, nekad mirovanje i osluškivanje, dok odgovor na pitanje dokle će stići - ne želi da zna, jer je za nju smisao u predanosti svom pozivu i istrajavanju na tom putu koji nije lak, ali koji je kao takav inspiriše da ga krči bez zadrške – od trenutka promišljanja, odabira materijala, preko procesa izvedbe, same realizacije, do momenta kada imamo privilegiju da osjetimo poseban odnos koji se rađa između umjetnika i njegovog djela. Dakle, zajedno – u ovom slučaju umjetnica, djelo i mi, publika, aktivni smo sudionici u mišljenju oko razumijevanja smisla umjetnosti, ali i života. Samo uz ovakvu spregu, sigurni smo da je ivica besmisla daleko od nas – kazala je ona.
Izložba će biti otvorena do 7. oktobra.A.Ć.